exploreri

Moving time  7 сата 14 минуте

Вријеме  један дан 5 сата 26 минуте

Број тачака 2886

Uploaded 15.09.2019.

Recorded септембар 2019

  • Rating

     
  • Information

     
  • Easy to follow

     
  • Scenery

     
-
-
2.242 m
1.234 m
0
4,2
8,3
16,63 km

Погледана 91 пут(a), скинута са сервера 5 пут(a)

близу Ćurevo, Republika Srpska (Босния һәм Герцеговина)

Uspon na najvisi vrh Bosne i Hercegovine. O Maglicu se vec zna skoro sve, puno je o njemu pisano , postoji puno zabiljezenih trackova, koji su uglavnom vise manje slicni, razlikuju se utoliko jel neko krenuo sa Dernecista, sa Prijevora najtezom stazom ili od Trnovackog jezera, je li obilazio usputni Crnogorski Maglic ... Ali posjeta ovoj posebnoj planini ipak duguje i ovdje malo vise price, one o licnim iskustvima pa makar se u ostalom i ponavljao.

Postoje dva glavna pravca sa kojih se moze krenuti prema Maglicu, jedan je sa Dernecista, to je tzv Postareva staza i drugi je sa Prijevoja - Banjalucka staza, odakle se opet moze ici laksom stazom preko jezera ili najtezom stazom direktno prema Maglicu, ali za taj uspon trebaju iskustvo i alpinisticka oprema.
Ako krenete sa Dernecista i vracate se preko Trnovackog jezera a ne istim putem nazad, morate voditi racuna da cete izaci na Prijevor i da ce odatle trebati jos oko 5 km makadamom da dodjete na pocetnu tacku.
Drugo je rjesenje , ukoliko se odlucite za put preko Dernecista ici sa dva auta ili organizovanim prevozom kao sto smo mi isli, u organizaiji PD Vedro Zenica. Autobus nas je ostavio na Dernecistu a docekao na Prijevoju.
Do pocetne tacke se dolazi kad se prodje skretanje za Focu i krene prema Tjentistu, dodje se na Tjentiste i skrene lijevo kod devastirane benzinske pumpe. Mislim da, koliko sam vidio iz autobusa, skretanje nije bas najbolje oznaceno i da treba paziti da se ne promasi.
Meni se makadamski dio puta u trajanju od sat vremena - 17 km , nije ucinio losim kako to cesto u opisima navode. Samo na par mjesta autobus je usporavao radi loseg puta, ostali dio je vozio normalno, vidio sam da dolazi dosta ljudi sa luksuznim autima i neki koji su bili ranije na Maglicu kazu da se u zadnju godinu dvije put popravio.
Nesto nakon skretanja ce vas docekati rampa za ulaz na nacioalni park Sutjeska gdje se placa 5 km po osobi i 5 za vozilo.
Ubrzo poslije rampe dolazite u predio koji obuhvata prasuma Perucica sa prekrasnim sumama stoljetnih, ogromnih stabala, postoji puno skretanja, koliko sam vidio dobro su oznacena i na jednom od njih, onom na kojem se nalazi ploca sa kartom nacionalnog parka i slikama je i kratka staza koja vodi do mjesta odakle se lijepo moze vidjeti vodopad Skakavac (nesto manji nego onaj kod Sarajeva).

Uglavnom na polaznu tacku Derneciste dosli smo oko 8 ujutro, rosa se jos nije bila digla, kretali smo se prilicno dobro utabanom i dosta dobro oznacenom stazom (neke markacije su jos iz vremena SFRJ) kroz rijetke sume i nisko rastinje zatim sedlom sve do prvih stijena. Tu staza postaje dosta strmija i penje se na nekim mjestima skoro okomito. Na par takvih mjesta (mislim na tri mjesta) se nalazi sajla koja potpomaze uspon. Sajla je za razliku od one na stazi preko Prijevoja u dosta dobrom stanju .
Ako se krecete samostalno i niste se dosad uspinjali pomocu sajle, kao sto je to kod nas bio slucaj , preporucava se obavezno drzanje odstojanja da ne bi neki odronjeni kamen ugrozio onog iza vas, kao i sklapanje stapova i provjera opreme (da nesto ne visi, ne kaca ili slicno) prije uspona .
Nakon par uspona sa sajlom stizete na visoravan pred zavrsni uspon. Nas su tu uhvatili magla i vjetar, i imali smo prilike da vidimo i tu cudljivu stranu ove planine jer se vrijeme mijenjalo bukvalno iz sekunde u sekundu i maglu i vjetar je smjenjivalo sunce i obratno.
Zavrsni uspon je opet uz vrlo strmu stijenu bez sajle i nakon njega brzo dolazite do samog vrha na kojem po opisima drugih a i iz vlastitog iskustva cesto srecete dosta ljudi, jer se mnogi dugo zadrzavaju gore diveci se pogledu, ili kao mi cekajuci da se magla razidje.
U ovom periodu kad smo mi bili tamo (polovina septembra), bilo je dosta stranaca koji su se penjali u patikama, sorcevima i bez opreme, preticuci nas na nekim strmim dijelovima i time ugrozavajaci i nas i sebe , i u tom periodu vodici su vodili zadnje organizovane ture na maglic prije zime.
Iako iz snimaka iz zraka i sa slika plato na vrhu ne djeluje prostran, kad ste gore nemate taj osjecaj. Nazalost zbog magle nismo bili u situaciji da bolje osmotrimo okolicu.
Silazak koji ide preko Carevog dola prema Trnovackom jezeru je dosta jednostavniji od uspona, osim zavrsnog silaska do jezera preko Sarene lastve. Citao sam prije puta i svi su upozoravali na osipanje sipljivog kamenja i veliku strminu pred jezero, ali smo se ipak svi iznenadili tezini tog dijela puta, posebno kad smo vec ugledali da je jezero blizu da je cilj tako blizu , mislili smo da je najteze iza nas i da cemo brzo stici do jezera.
ali nije bilo bas tako. za mnoge silazak je trajao preko sat vremena, i na tom dijelu je bilo vise povreda, padova, srecom bez lomova, upala misica, nego na svim ostalim dijelovima, ako ih je i bilo na ostalim dijelovima.
kad se spustas odozgo , s lijeve strane je porozna stijena od koje se kamencici i sitni dijelovi odlamaju po stazi, pa je jako sklisko, a s desne strane je provalija prema jezeru koja se i ne vidi kad se kreces odozgo, dok ne sidjes do jezera i pogledas. kad pogledas ne mozes vjerovati da si se tuda spustio.
staza poslije tog sipljivog dijela prelazi u stazu kroz sumu koja okruzuje jezero, i kroz nju spustanje traje daleko duze nego sto ti se prvobitno cini.
uglavnom sve se isplati kad sidjes dole i ugledas jezero. prekrasnih boja, od svjetlo zelene do tamno zelene, kristalno bistro, sa pastrmkama koje svako malo iskacu iz vode, sa talasima s kojim se vjetar igra po jezeru i sad se krecu s jedne strane sad s druge susrecuci se. fantastican prizor.

jezero u obliku srca je veliko, na mjestima duboko i preko 9 m, okruzeno dijelom borovom sumom, jako uredjeno, bez otpadaka od turista, na momente imas osjecaj da si negdje na moru, a duzina obale iznosi oko 2,8 km. oko njega postoji utabana staza kojom se jezero moze obici sa svih strana.

povratak od jezera do Prijevora je lagan, mi smo vodili i konje sa opremom, satorima, vrecama i ostalim, bez vecih i duzih uspona i padova, prolazi kroz prekrasnu dolinu prebogatu ljekovitim travama - Suhu Jezerinu.

Preporuka i za one koji nemaju ambicija ni namjera da se penju na Maglic je da obavezno makar obidju ovu laganu stazu od Prijevora do jezera.

Sve pohvale i zahvale za zaista odlicnu organizaciju u uslovima kad to nije bilo jednostavno planinarskom drustvu Vedro Zenica.
https://www.facebook.com/vedro.ba/

u dilemi sam bio da li da ovu stazu oznacim kao difficult ili veri difficult, ali zbog velike akumilirane razlike u visini i u usponu i u silasku (preko 1000 m), uspona preko sajli i nezgodnog silaska preko sipara ipak sam se odlucio za very difficult.

jos jedna servisna informacija na kraju, od dernecista pa do skoro pred samo jezero nemate izvora vode pa obavezno ponesite dosta vode za pice
Pаскрсница

Derneciste polazak

slika

Kroz sumu i livade do stijena

Waypoint

Uspon uz stijene i preko sajli

Waypoint

Plato pred vrh

vrh

Vrh Maglic - 2386 m

PLANINA MAGLIĆ- Cilj ostvaren. Uz određeni napor, maglu koja nas je dočekala na vrhu Maglića i bez vecih problema osvojen najveći vrh u Bosni i Hercegovini. Maglić je planina koja spada u Dinarsko gorje a nalazi se na granici Bosne i Hercegovine i Crne Gore oko 20 km jugozapadno od Foče. Na njoj se nalazi najviši vrh Bosne i Hercegovine sa nadmorskom visinom od 2386 m. Neslužbeno, čast najvišeg vrha planine Maglić pripada BiH Magliću (2386 m), iako je Crnogorski Maglić (2388 m) 2 metra viši. Crnogorski dio Maglićkog masiva ukrašen je nevjerojatnom ljepotom Trnovačkog jezera. Planina je omeđena rijekom Sutjeskom na zapadu, planinom Volujak na jugozapadu, rijekama Drinom i Pivom na sjeveroistoku te planinom Biočna na jugoistoku. Maglić je obrastao bukovom i crnogoričnom šumom. Gornja šumska granica je na oko 1.600 m, a iznad te visine je plato sa pašnjacima i brojnim grebenima i visovima. Najpoznatije visoravni su Vučevo (sa vrhom Crni Vrh), Rujevac, Snježnica, Prijevor i Mratinjska Gora. Na Magliću se nalazi i Perućica, najveća prašuma u Evropi, te veliki dolovi sa Trnovačkim jezerom na 1517 m. Podnožje planine i sve padine su bogate vodom, sa brojnim izvorima od kojih je najizdašniji Carev Do koji nikad ne presušuje. Sve padine, osim sjeverozapadne, su veoma strme i obrasle četinjarima i bukvom. Na vrhu je plato sa odličnim pašnjacima. Nema stalnih naselja na planini. Prije rata, tokom ljeta, mnogi stočari su dolazili sa stadima ovaca na plato, ali sada (nakon rata) nema nikog. Najprivlačnija tačka Maglića je definitivno njegov glavni greben sa najvišim vrhom. Vrhu se može prići samo sa južne strane obrasle travom i planinskim borom. Svi drugi obronci su strmi, pusti i stjenoviti. Početna tačka ovog planinarskog izleta je na prijevoju Lokva Dernečište. Do nje se stiže iz Tjentišta najprije asfaltnim 3 m širokim a zatim makadamskim putem iste širine. Nakon prijeđenih 5 km stiže se do rampe pa za nastavak dalje treba platiti ulaznicu 5 KM( ulazak u nacionalni park). Nakon rampe slijedi vožnja po makadamskom putu u dužini od 12 km i stiže se na početnu tačku ovog izleta. To je prostrana livada prikladna za kampiranje a 10-tak minuta od nje je izvor pitke vode. Smjerokaz za uspon je na početku livade. Staza najprije vodi šumskim putem, koji vrlo brzo prelazi u planinarski pješački put, a prolazi kroz visoku bukovu šumu do izlaska na visoravan a zatim po visoravni preko livada i između područja obraslih klekovinom, do podnožja planine. Od ove tačke slijedi vrlo oštar uspon na greben. U početku staza vodi kroz klekovinu, dolazi do područja sipara, vodi preko njega da bi u završnom vrlo oštrom usponu izbila na greben između crnogorskog i bosanskog Maglića. Ovaj dio uspona je zbog sigurnosti i velike strmine osiguran sajilama. Ukoliko na stazi ima snijega ne preporučuje se uspon bez kacige, dereza i cepina. Na samom usponu nema pretjerano teških elemenata ali treba poštovati strminu. Od grebena slijedi mali gubitak na visini a staza po zapadnoj padini vodi do pod sam vrh odakle slijedi malo oštriji ali ne pretjerano zahtjevan uspon na vrh. Sve ovo je uspješno savladala grupa planinara( 30 osoba), u organizaciji planinarskog društva Vedro iz Zenice.
panorama

Carev do

proplanak ispod Crnogorskog Maglica kojeg smo zaobisli . odavde smo prvi put vidjeli jezero
Pаскрсница

Skretanje prema Sarenim Lastvama i jezeru

Језеро

Trnovacko Jezero

a nakon svega nagrada je TRNOVAČKO JEZERO. Mjesto gdje smo se odmorili i konačili u šatorskom naselju koje smo napravili poslije spustanja sa vrha planine Maglić. Trnovačko jezero je jedno od najljepših jezera u Balkanu. Trnovačko jezero se nalazi u Crnoj Gori. Po prirodi nastanka je ledničko jezero. Tokom zime jezero je često smrznuto, uz obilan snijeg koji se zna zadržati i do ljeta. Okruženo je planinskim masivima: Maglić, Bioč, Volujak, Vlasulja i Trnovački Durmitor, a njihovi vrhovi prelaze visinu i preko 2000 m. Trnovačko jezero je impresivne ljepote. Okruženo šumom i stjenovitim liticama kao i krečnjačkim siparima. Ono što ga čini posebnim je njegov oblik - srce. Pored Crnog jezera na Durmitoru smatra se za jedno od dva najlepša planinska jezera Crne Gore. Smješteno ispod južnih padina Maglića, zapadnih stijena i sipara Trnovačkog Durmitora, kao i sjevernih padina Volujaka. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1517 m, dok dužina njegove obale iznosi oko 2800 m. Dugačko je 825 m, široko 715 m i najveće dubine 9,2 m. Poniranjem gubi vodu koja kasnije izbija u Čokovim vrelima kod mjesta Čokova luka, u kanjonu Pive, sa visinskom razlikom od 1047 m. Do Trnovačkog jezera ne može se doći prevoznim sredstvom. Njega posjećuju samo istinski zaljubljenici prirodnih ljepota. I to isključivo pješice. Jezero predstavlja mjesto odakle kreće markirana ruta do vrha Maglića, a ujedno je i odlično mjesto za kampovanje i postavljanje šatora prije uspona. Ovo jezero daje veliki doprinos ukupnom utisku o ljepoti Maglića i njegovoj okolini. Prosječna temperatura jezera u toku ljetnjih mjeseci, bez obzira što se nalazi na 1517 mnv, iznosi ugodnih 20-tak i više stepeni. Pored jakog planinskog sunca i toplog jezera kupanje može trajati cijeli dan! Samo jezero je takodje bogato ribom, tako da su i ribolovačke mogućnosti neiscrpne (naravno uz uredno plaćene dozvole lokalnom čuvaru) a u toku ljetnje sezone, jezero posjeti i obiđe više stotina turista, kampera i ljubitelja prirode.
kamp

Kamp na jezeru

Информација

Granica izmedju Crne Gore i BiH

Pаскрсница

Prijevor

ispod puta nalazi se korito sa vodom

3 коментар(а)

  • Слика од ॐjoga.sarajevo108

    ॐjoga.sarajevo108 29.10.2019.

    I have followed this trail  проверено  View more

    odličan track!

  • Слика од exploreri

    exploreri 30.10.2019.

    hvala :) mada nemam zasluge, ovo je vec dobro utabana staza

  • Слика од ॐjoga.sarajevo108

    ॐjoga.sarajevo108 30.10.2019.

    ;) jasno...ali dobro je kaže Wlock ostaviti komentar

You can or this trail